Kratka povijest grada Rijeke, drugi dio 1885 - danas
 |
1885. Dovršeno je novo kazalište po projektu Fellnera i Helmera, koji su podigli 53 kazališta diljem Europe. Gradnja je stajala 520.000 forinti. U zgradi je korištena električna rasvjeta iz vlastitog izvora. Isti bečki atelje podigao je kazalište u Zagrebu 1895. godine (slika ljevo). 1885. Nakon izgradnje upravne zgrade Luke, u prizemlju je utemeljen muzej i akvarij s 36 bazena s morskim životinjama. Zgradu je projektirao Josip Hubert. 1885. U Tvornici Papira se za proizvodnju papira počinje supotrebljavati celuloza koja se dobivala iz drveta 1885. Dovršena je Palača "Modello" sagrađena je na mjestu srušenog “Adamićevog teatra” po projektu bečkog ateljea Fellner i Helmer, kao palača Riječke banke i štedionice |
| 1885.Riječka općina na čelu sa gradonačelnikom Giovannijem Ciottom raspisuje natječaj za izgradnju dvije školske zgrade, jedna na početku a druga na kraju današnje ulice Dolac, u kojoj tada nije bilo ničega osim starog Hotela Bonavija na početku ulice (slike desno). Giacomo Zammattio, mladi arhitekt koji je radio na projektu Teatra Comunale pobjeđuje na natječaju. Na zapadnom kraju današnje ulice gradi mušku školi (Scuola Cittadina maschile) (današnja Talijanska Škola), a na drugom kraju ulice, preko puta novog hotela Bonavija gradi Žensku školu (Scuola femminile "Emma Brentari") (današnja Sveučilišna Biblioteka). Cijena gradnje je bila 136 000 Forinti za zgradu muške i 120.000 forinti za žensku školu, a gradnju je u potpunosti platila Cassa Comunale di risparmio di Fiume (Riječka Narodna Štedionica). |   |
1885. Gjuro Ružić uredio na Brajdici prvo sušačko kupalište.
1885. Na poticaj Austrijanca Broodbecka utemeljen je Riječki alpinistički klub.
1886. Umro je Eugen Fremont, tehnički direktor Tvornice Papira od epidemije kolere koja je zahvatila Rijeku i okolicu odnijevši pritom 162 života.
1886. Predavanje u Klubu prirodnih znanosti koje su održali Peter Salcher i Sandor Riegler na inicijativu uglednog Ernsta Macha i na kojem su prikazani prvi snimci leta puščanog zrna u svijetu.
1886. Ljeti se pojavila u Rijeci kolera, koja traje puna tri mjeseca. Od lipnja do rujna bila su 162 smrtna slučaja i 98 ozdravljenja.
1886. 18. rujna. Puštena u pogon Rafinerija petroleja.
 |
1886. godine Peter Salcher (slika ljevo) je u Rijeci prvi put u povijesti fotografirao let puščanog zrna. Profesor austrougarske vojne akademije u Rijeci dr. Peter Salcher godine 1886. na molbu svojeg praškog kolege, profesora fizike u Pragu Ernsta Macha, pozabavio se zanimljivim problemom. Trebalo je načiniti fotografiju puščanog zrna u letu i zabilježiti promjene u mediju, koje se događaju oko projektila što se giba nadzvučnom brzinom. Salcher je svaki tjedan izvještavao Macha o rezultatima te mu sugerirao da bi se teoretska razmatranja mogla provjeriti promatranjem nadzvučnog strujanja oko "mirujućeg projektila". Ernst Mach je u svojim bilješkama 1889. zapisao: "Za vrijeme eksperimentalnih istraživanja aerodinamike puščanog zrna Salcher je imao ideju da trebamo pokušati inverznom metodom i proučavati strujanje oko tijela učvršćenog u nadzvučnoj struji te tako potvrditi prethodno dobivene rezultate." Salcher je taj epohalni eksperiment proveo u djelo u tvornici Torpedo u Rijeci, gdje je načinio poseban ispitni uređaj sposoban proizvesti nadzvučni mlaz fluida. Struju stlačenog zraka Salcher je usmjerio na "projektil" kroz niz različitih mlaznica, a dobivene rezultate snimao je i analizirao. Uočio je, snimio i opisao pojavu refleksije vala i periodičnu strukturu tzv. Machovih diskova, koju je u pismu Machu 19. travnja 1888. označio pojmom "Lyra". Kasnijom analizom pisane korespondencije Salchera i Macha (sačuvano je 140 Salcherovih pisama Machu koji je radio u Pragu i ni jedno Machovo Salcheru, koji je djelovao u Rijeci), pokazalo se da je Salcherov rad uvelike autonoman te da je njegov doprinos počecima aeodinamike neizmjeran. Salcher je 1888. u Rijeci načinio prvi nadzvučni aerotunel, ključan izum za razvoj moderne avijacije, i ako postoji ijedna zakonitost u dinamici plinova, a da nema svoj naziv, ona treba nositi ime Petera Salchera. |
|
| 1887. 8. Rujna Počela radom Hrvatska narodna čitaonica na Trsatu (slika desno) 1887. Završena palača Ploech na Trgu Žabica prema zamisli arhitekta Giacoma Zammatija. 1887. Izbio je požar u Tvornici papira na lokalitetu Marganovo |
 |
|
|
1887. završena gradnja Hotela Kontinental po projektu Mate Glavana. Sušačani su je zvali “Palača Bačić” (slika ljevo). 1887.godine uz velike proteste građana Rijeke, Budimpešta je odlučila postaviti željeznički kolosijek tik uz gradsko kazalište, a razloga lakše manipulacije drvom između Delte i luke. Protestu usprkost, besmisleno urbanistričko riješenje je izvedeno i koristi se do dana današnjeg. 1888. otvorena Osnovna Škola za djevojčice u ulici Dolac (Sveučilišna Knjižnica) 1888. Konačno je otvoren Hotel Kontinental na Sušaku 1888. godine Peter Salcher je u Rijeci načinio prvi nadzvučni aerotunel, ključan izum za razvoj modernog zrakoplovstva. 1888. 17. Rujna donesen građevni statut Sušaka, najstarija regulacijska osnova grada 1888. dovršena palača obitelji Ploech na Žabici 1888. Caterina Riccotti renovira staro drveno kazalište po projektu Nikole Predonzanija. Teatro Riccotti mijenja ime u Teatro Fenice |
Razglednica sa motivom "Palače Bačić" iz 18901888. Na Sušaku pokrenut list “Nepristran” (Inparziale) na talijanskom jeziku
1888. otvorena Osnovna Škola za dječake u ulici Dolac (Talijanska Gimnazija)
1888. Započela radom Radnička banka uzajamne pomoći (Il banco operaio di mutui prestiti) |
|
1890. Tvornica je prvi put počela sustavno proizvoditi cigaretni papir koji će godinama biti jedan od najprodavanijih njezinih proizvoda (slika desno)
|
|
1891.dovršena je upravna zgrada željezničkoga kolodvora |
||
|
1892. Sagrađen prvi i jedini austrougarski tanker – Etelka, koji je dovozio sirovu naftu u riječku rafineriju (slika ljevo). Sagrađen je specijalno za potrebe riječke Rafinerije. Etelka je bila prvi – a vrijeme je pokazalo i jedini - tanker Austro-Ugarske Monarhije. Štoviše, ona je jedan od prvih brodova te vrste u svjetskim relacijama, pogotovo imajući na umu da je bio čelični brod za dugu plovidbu. |
|
1892. Njemačka je brodogradilišna tvrtka Howaldts Werke iz Kiela podigla omanje brodogradilište na priobalnom predjelu zvanom Brgudi, nekoliko kilometara zapadno od ondašnje Rijeke, na kojem je već od ranije poslovao omanji pogon za popravak drvenih brodova (slika desno). To je preteča današnjeg brodogradilišta “3.maj”. |
|
 |
1893. Počela gradnja Sušačke gimnazije 1894. godine izgrađen je željeznički tunel Kalvarija 1894. Započela izgradnja sušačkoga Boulevarda 1894. Ludovico Obry u Trstu patentira žiroskop, a Whitehead, vlasnik Tvornice Torpedo, otkupljuje patent i usavršava ga za upotrebu u torpedu 1895. Započelo rušenje stare Guvernerove palače na piazzi Elizabeta 1896. 20. veljače snimljene su rendgenom ruke barunice Josephine Mollinary Vraniczany u Klubu prirodnih znanosti (slika ljevo). Fotografija je djelo Petera Salchera, a izvedena je samo mjesec dana nakon svjetske prezentacije rendgena. Rendgenska slika je napravljena 10 godina nakon što je Salcher u Rijeci prvi put u povijesti fotografirao let puščanog zrna 1896. Svečano je otvoren moderan vodovod koji je koristio nepresušiv Zvir u podnožju Kozale. |
1896. Osnovan Stabilimento Lazarus, radionica za ispitivanje brodskih motora i opreme (danas Brodogradilište Viktor Lenac).
 |
1896. u štampariji "Stabilimento Tipo-Litografico Fiumano" Emidia Mohovicha izdana knjiga Giovannija Koblera "Memorie Per la Storia della Liburnica Citta di Fiume, scritte dal Fiumano" 1896. Michele Maylander (1863 – 1911), cijenjeni riječki političar osniva Autonomnu Stranku. Samo ime govori o njenom programu 1896. U rujnu Prve filmske predstave u Rijeci. Vincenzo Giardon je prikazivao filmove u Zmajićevoj kući na obali (danas Svid Rock Caffe). 1896. 1. Travnja Hrvatska gimnazija seli u novoizgrađenu zgradu na Sušaku (slika ljevo). |
 |
1896. Dovršena izgradnja nove Guvernerove palače (slika ljevo). 1896. U tvornici Torpedo prvi put je korišten žiroskop nakon brojnih usavršavanja. Prva probna lansiranja bila su sa brojnim problemima. |
1897. 19. Veljače Michele Maylander (1863 – 1911) prvi put izabran za riječkog gradonačelnika. Bio je biran još 6 puta tokom vremena |
|
1899. "Fabrica di Torpedini Whitehead & Co" postaje najveća tvrtka u svijetu u proizvodnji i primjeni delikatnih mehanizama kao što je žiroskop
|
1899. 18. Svibnja otvoreno sušačko kupalište na Brajdici. Imalo je i kabine za žene |
Prima Esposizione Industriale - Prva industrijska izlozba, Fiume. 30 april - 30 maj 1899 |
1900. Frano Supilo (slika ljevo) osniva Novi List koji postaje najtrazenija tiskovina u Rijeci tog doba. Nakon sto je preuzeo pravaški tjednik Hrvatska Sloga na Sušaku 1899, Frano joj 1900 mijenja ime u Novi List i mijenja lokaciju sa Sušaka u Rijeku radi liberalnijih mađarskih zakona o tisku 1900. Dovršena i svečano otvorena nova zgrada Trgovačke akademije na Cambierievu trgu (sada zgrada Pomorskog fakulteta). 1900. Prve kinoprojekcije na Sušaku održavale su se u kazališnoj dvorani hotela "Sušak" 1901. Osnovana je seizmička postaja, godinu dana poslije Pule, a iste godine kad i u Zagrebu. 1901. 8. Srpnja nakon molbe riječkog advokata Erazma Barčića, ministarstvo pravosuđa Mađarske odobrilo gradnju Sudbene palače u Rijeci 1902. Njemačka brodogradilišna tvrtka Howaldts Werke napušta pogon svog brodogradilišta na području Brgudi 1902. Gradi se nova zgrada Nautičke akademije (danas Filozofski fakultet). |
 |
1902. 8.Listopada općina odobrila izdavanje građevinske dozvole za gradnju židovskog hrama 1903. 18. rujna. Dovršena zgrada velike sinagoge u Rijeci (slika ljevo). 1903. Tvornica papira postaje dioničko društvo Smith & Meynier, Prva kraljevska povlaštena riječka tvornica papira 1904. srušen je stari riječki kaštel i na tom mjestu izgrađena zgrada suda. Najstariji datum koji je stajao na starom kaštelu bila je godina 1549 ugravirana na jednom gotičkom prozoru. Nitko nezna točno dali je to bila i godina izgradnje. 1904. 11. veljače. Postavljen kamen temeljac za gradnju kapucinske crkve 1904. izrađen projekt i počela izgradnja nove riječke ribarnice 1904. odobren projekt za regulaciju i proširenje Rijeke koji je podnio arhitekt Paolo Grassi 1904. Otvoren je na Školjiću akvarij u egipatskom stilu s 18 bazena. 1904. Odobreno rušenje Kaštela da bi se omogučila gradnja Sudbene palače. 1905. U današnjoj zgradi Radio Rijeke, u prostorima današnje Male Galerije (nekadašnja Narodna Čitaonica), održana konferencija hrvatskih političara Monarhije na kojoj je donesena čuvena Riječka rezolucija, temelj povezivanja Hrvatske i Ugarske u obrani od bečkih interesa 1905. Gradnja Sudbene palače i zatvora pored nje |
| 1905. 23. Kolovoza, sklopljen ugovor sa vladom o podizanju brodogradilišta Danubius. Poduzeću je ustupljen prostor na području Brgudi uz dodatna proširenja, gdje se prije nalazilo brodogradilište tvrtke Howaldts Werke. Država se obavezala uspostaviti željeznički priključak (amblem brodogradilišta na slici desno). 1905. Osnovana Trsatska glazba. 1905. dotadašnja Via Tempio u riječkom Starom gradu dobiva ime Via Carolina Bellinich (Karolina Riječka). To je bilo i prvo službeno priznanje grada za njene zasluge 1905. Rijeka dobiva Spalionicu smeća, koja je energiju izgaranja javnog i kućnog otpada pretvarala u električnu energiju kojom se pokretao pogon vodovoda i klaonice |
 |
1905. 14 Studenog Umire Robert Whitehead, osnivač i vlasnik Tvornice Torpeda u Rijeci. Rođen je 3. Sječnja 1923 u Engleskoj u Boltonu, sin prerađivača pamuka. Završio je školovanje za inženjera u Mechanics Institute u Manchesteru. Umro je u 82. godini i primio je mnogo visokih nagrada od mnogih zahvalnih zemalja, ali niti jednu od njegove rodne zemlje, Velike Britanije.
1906. Stalni kinematograf “Salone Edison” na Fiumari bio je prvi na ovim prostorima.
1906. Dovršena velika historicistička sinagoga Lipóta Baumhorna (tokom Drugoga svjetskoga rata zapaljena a nakon rata srušena). Bila je sagrađena preko puta pomorskog fakulteta
1906. 11. Svibnja završena gradnja Sudbene palače i zatvora
1906. Promijenila se vlasnička struktura u Tvornici Papira Rijeka. Veći dionički paket ima Ungarisce Papier A.G.
 |
1906. Budimpeštanski industrijski poduzetnici Danubius, Schönichen i Hartman sklapaju partnerstvo s ciljem obnove, proširenja i tehničkog osuvremenjivanja brodogradilišta na području Brgudi. Po obavljenim potrebnim formalnostima, brodogradilište pod imenom ˝DANUBIUS˝ počimlje raditi (amblem brodogradilišta na slici ljevo). 1906. Podignut najveći riječki hotel – Emigranti, armirano-betonska građevina duga 160, a visoka 17,5 metara. U njemu je bilo 1500 kreveta. Uoči Prvog svjetskog rata preko Rijeke je u Sjedinjene Države odlazilo po 50 000 iseljenika (emigranata) godišnje brodovima Cunard Linea. Taj je hotel podignut prvenstveno za njih |
1907. Tramvajska pruga se te godine produžuje od mosta na Rječini do Školjića, te od stanice Piopi (kod tvornice Torpedo) do brodogradilišta Danubius (današnji 3. maj).
1907. Dvije godine nakon Whiteheadove smrti, Tvornica torpedo primjenila je još jednu inovaciju, grijanje zraka koji je pokretao torpedo. Time je brzina povećana za 15%
1907. 28.09. osnovan je u Rijeci prvi klub esperantista u Hrvatskoj, "Adriatika Ligo Esperantista"
1908. Na Sušaku se osniva srednjoškolski sportski klub Victoria.
1908. Počimlje gradnja gradske četvrti Potok sa tri stambena bloka
1908. Nakon uspješnih testova u Tvornici Torpedo počimlje proizvodnja torpeda kalibra 53 centimetra i dužine 6,3 metra.
1909. Prvi igrani film Hrvatskoj snimljen je u Rijeci– "Napad na Narodnu banku u Rijeci" - "Assalto alla Banca Popolare di Fiume". Povjesničari smatraju da je inspiriran filmom "Velika pljačka vlaka" iz 1903 i pretpostavlja se da ga je snimio Salvatore Spina, pionir tršćanske kinematografije.
1909. na međunarodnom medicinskom kongresu u Budimpešti, Kirurg Antonio Grossich objavljuje da sterilizacija Jodom tjekom operacije sprečava pojavu gangrene.
|
1909. godine je na Školjiću otvoren akvarij u Egipatskom stilu sa 18 bazena |
|
 |
1911. Na poticaj bankarskih krugova koji su osiguravali investicijska sredstva brodogradilišta Danubius, organizirano je udruživanje ˝Danubius˝-a sa budimpeštanskom ljevaoničko - strojarskom tvrtkom ˝GANZ & CO.˝. Poslovno i tehnički konsolidirana, ovako udružena tvrtka dobiva ime ˝GANZ & CO. DANUBIUS˝(amblem brodogradilišta na slici ljevo). 1911. godine u novoj zgradi kapucina, danas poznatom kinu "Croatia" na Žabici, osnovana je »Kuća dobre štampe« i »Tiskarski umjetnički zavod Miriam« u kojem će biti tiskane »Riječke novine« - jedan od najprodavanijih dnevnih riječkih listova i glavna konkurencija Supilovog »Riečkog novog lista« |
|
1911.Iznad Martinšćice, na strani prema Sušaku, godine podignuta je talionica olova, zvana "Plumbum" (olovo).
| 1911. Kirurg Antonio Grossich tiskao je u Berlinu znanstveni rad “Meine Preparations-methode des Operationsfeldes mittels Jodtinktur” o sterilizaciji kirurškog polja jodnom tinkturom, čime je spriječio čestu pojavu gangrene pri operacijama. Tehniku je prvi put iznio na međunarodnom medicinskom kongresu u Budimpešti 1909. Tehnika je prvi put upotrebljena tokom Libijskog Rata 1913. 1912. U gradu djeluje 12 banaka. 1912. Kolovoz, izdana dozvola za izgradnju ribarnice1912. Umro je Henry Meynier koji je u tvornici proveo 71 godinu, a 25 godina bio je predsjednikom Trgovačke i gospodarske komore u Rijeci. 1912. Zastupnici općine Sušak donjeli odluku o samostalnoj izgradnji bolnice na području Sušaka sa oko 300 kreveta 1912 u Rijeci je rođen budući šef države Mađarske János Kádá 1912. Završena Crkva Srca Isusova na Zametu (slika desno). Oko nacrta crkve založio se ing. Jaroslav Kopecky, koji je vodio i izgradnju. Crkvu je 30. travnja 1913. u ime tršćanskog biskupa blagoslovio tadašnji dekan i župnik iz Kastav-grada, preč. g. Franjo Ryšlavy. |
|
1912. godine otvoreno je Riječko kino-kazalište pod imenom “Cinematografo Argentina”. Tokom godina ime je mjenjano u “Teatro Minimo”, pa “Teatro Argentina” pa “Teatro Pallas” pa “Centrale” pa “Garibaldi” i na kraju “Kvarner”. Zatvoreno je devedesetih godina. |
1914. 17. siječnja U riječkom brodogradilištu ˝GANZ & CO. DANUBIUS˝dovršen je jedan od četiri najveća bojna broda austro-ugarske mornarice “Szent Istvan” (slika desno), dugačak 151 metar, s nešto više od 20 000 tona deplasmana i s 12 topova kalibra 305 mm, koji je potopljen torpedom s torpednog čamca MAS 21 kod otoka Premude 11. lipnja 1918. To se smatra jednim od najvećih uspjeha talijanske ratne mornarice, koja i danas slavi taj dan. Luigi Rizzo, kapetan čamca MAS 21, bio je predstavnik Messine i Rijeke u talijanskom parlamentu 1919. godine. “Szent Istvan” je potopljen torpedom napravljenim također u Rijeci. |
|
1915. 26. Travnja sklopljen je tajni Londonski ugovor između Italije, Rusije, Francuske i Velike Britanije, kojim je Italiji obećano znatno teritorijalno proširenje na istočnoj obali Jadrana ukoliko se pridruži Saveznicima, a protiv Centralnih Sila (Austro-Ugarske i Njemačke) sa kojima je do tada bila u savezu. Po članku 4 tog ugovora Italija je trebala dobiti Trst, grofoviju Goricu, Gradišku, čitavu Istru i dio Kvarnera, Volosko, otoke Cres, Lošinj, Plavnik, Unije, Srakane, Sveti Petar, Ilovik…. Po članku 5 tog ugovora Hrvatskoj je treblo ostaviti u sjevernom Jadranu svu obalu od Voloskog do sjeverne Dalmatinske granice, uključujuči tu ugarsko primorje i čitavu hrvatsku obalu s lukom Rijeka i Novim i Karlobagom, kao i otoke Krk, Prvić, Sveti Grgur, Goli i Rab.
 |
1915. u Lipnju, tokom I svjetskog rata, iznad Rijeke se pojavio zeppelin Citta di Ferrara i bacio nekoliko bombi na tvornicu Torpedo. Šteta je bila mala. Po povratku u bazu bio je oboren iznad Malog Lošinja 1916. 1. Kolovoza, oko8 sati i 20 minuta, na Rijeku je bačena prva avionska bomba. Tada su se pojavila 4 talijanska bombardera Caproni Ca33. Protuzračna obrana ih nije pogodila, ali tada se je pojavio hidroavion kojim je upravljao nekadašnji kadet Vojno-pomorske Akademije u Rijeci, poručnik Benfield, i otjerao 3 bombardera, a četvrtom je ubio pilota i prisilio avion na spuštanje na Pehlinu 1916. Završava izgradnja paviljona riječke ribarnice (slika ljevo) 1916. uvedena je gradska "vožnja sa smanjenim cijenama", a pravo na besplatnu vožnju imali su zaposlenici u javnim službama, policija, vatrogasci i još neki. 1917. u Italiji se saznalo za tajni Londonski sporazum i krenulo se sa propagandom u namjeri da se i onaj dio Jadrana koji Italija nije dobila, a u prvom planu je bila Rijeka, priključi proširenoj državi |
1917. Počinje gradnja drugog kolosijeka riječkog tramvaja, dovršena 1921. godine.
1918. 23 Listopada Rijeka je okupirana sa strane hrvatske vojske koja je dio novoosnovane Države SHS
1918. 28 Listopada Status Rijeke je neodređen, ali je pod upravom savezničkih snaga.
1918. 29. listopada. Odlukom Narodnoga vijeće SHS Rijeke i Sušaka grad je sjedinjen s novoosnovanom Kraljevinom SHS. Time je dokinut dotadašnji status Rijeke (corpus separatum), koja raskida dotadašnju vezu s Ugarskom i uspostavlja uske odnose s Hrvatskom, odnosno Državom SHS.Tog dana popodne posljednji mađarski guverner Jekelfalussy predaje palaču novoj vlasti i napušta grad
|
1918. 30. listopada, osnovano je i talijansko Narodno vijeće (Consiglio Nazionale Italiano di Fiume) kao politički predstavnik riječkih Talijana. Istog dana na trgu Dante (danas Trg Republike Hrvatske), advokat Bellasich čita proklamaciju o priključenji Rijeke Italiji (Slika ljevo) |
1918. 17. Studenog odred pomorske pješadije zauzima Guvernerovu Palaču, skidaju hrvatsku zastavu i vješju talijansku. U gradu nastaje kaos i zatvara se istočna granica, a otvara zapadna za sve one koji žele doći u Rijeku
1919. Sušak je te godine bio s Trsatom proglašen gradskom općinom |
|
1919. 04. Studenog dvojica D’ Annunziovih ardita (Gulielmo Barbieri i Alberto Tappari) skinuli su jednu glavu sa dvoglavog orla, simbola grada, koji se je nalazio na gradskim vratima (slika ljevo).
|
|
1920. 25. Prosinca talijanske regularne trupe napadaju D’Annuzija i Rijeku. Regularne trupe imaju 20.000 vojnika, a D’Annuzio samo 6000. Bojni brod Andrea Doria pogodila je jednom granatom guvernerovu palaču i lakše ranila D’Annuzija, koji je očekivao pomoć od Musolinija koja nikad nije došla. Borbe su trajale do 27. Prosinca (na slici ljevo guvernerova palača pogođena brodskom granatom). |
1921. 7. siječnja. Formirana privremena vlada na čelu s talijanskim Narodnim vijećem.
|
|
|
|
1922. 3. Ožujka usljedio je napad fašista sa Francescom Giuntom na čelu na Guvernerovu Palaču gdje je bio Zanella. Nakon otpora morao se je predati. U napadu je poginulo trojica policajaca koji su ga branili (na slici ljevo bijela zastava predaje koju su istaknuli Zanella i njegovi pristaše ispred Guvernerove palače).
|
|
1922. godine u Rijeci je pokrenut luksuzni turistički mjesečnik “Abbazia e la riviera del Carnaro” (“Opatija i Kvarnerska rivijera”), koji je izlazio do 1941. godine
|
|
|
|
1923. rođen je u Čavlima Dragutin Haramija. Obitelj Franje Haramije bila je imućna i ugledna trgovačka familija. Otac Franjo u dva je navrata boravio i radio u Americi, a u rodni se kraj vratio kraj 1920. godine i izgradio kuću Na Čavlima i bavio se trgovinom i prodajom drva. Upisao je građansku školu na Sušaku. Sa 16 godina ostaje bez oca i počeo je sa starijim bratom uzdržavati obitelj. Na početku talijanske okupacije pridružio se Narodnooslobodilačkoj borbi i kraj rata dočekao je u Primorsko–goranskoj diviziji. Brzi uspon u partiji zaustavljen je Hrvatskim proljećem. Dragutin je možda bio najbolji predsjednik hrvatske vlade ili onoga što se u doba socijalizma nazivalo republičkim Izvršnim vijećem. Neki bi rekli da je bio najbolji gradonačelnik Rijeke, prije nego što je u osvit Hrvatskog proljeća otišao u Zagreb na čelo Vlade koja se tada borila za što bolji položaj Hrvatske unutar SFRJ. Na njegovu i žalost mnogih hrvatskih građana, Hrvatsko proljeće je ugušeno i njegovi su akteri umirovljeni, uklonjeni sa scene ili osuđeni na zatvorske kazne. Haramija je 1972. godine umirovljen. Osobno je podnio ostavku na mjesto prvog čovjeka republičke vlade i prestao je biti članom Centralnog komiteta. Blisko je surađivao sa Savkom Dapčević-Kučar (slika ljevo)
1923. 03.07. na osnivačkoj petodnevnoj konferenciji Interpola, na poziv Dr. Johann Schobera šefa bečke policije, odazvali su se predstavnici bližih zemalja, i to: Mađarske, Čehoslovačke, Jugoslavije, Rumunjske, Njemačke, Poljske, Italije i Švicarske, kao i "disputed teritory of Rijeka" tj. Slobodne države Rijeka, koja je dakle, jedna od osnivača Interpola |
Dragutin Haramija i Savka Dapčević-Kučar na sjednici KPH 1972
|
1923. 20. Svibnja otvoreno je Orjentovo Igralište.
Orijentovo igralište je jedan od prvih primjera "samodoprinosa" jer je izgrađeno vlastitim radom i donacijama. |
 |
1924. godine u "Teatro Fenice", tadašnjem kazalištu, izgrađena je projekciona kabina s 2 projektora "Prevost" pa je od tada "Teatro Fenice" i kazalište i kino 1925. Rijeka se vodi kao Provincija Carnaro, a Sušak je prepušten Jugoslaviji. 1925. osnovana “Prva Hrvatska Štedionica”. Zgrada je izgrađena po projektu Aleksandra Freudenreicha, a nalazi se na današnjem Titovom trgu kraj Hotela Kontinental 1925. Raspušteno društvo Jela, dosadašnji vlasnik Tvornice Papira. Tvornica je potpala pod upravu Prve hrvatske štedionice u Rijeci 1925. Osnovana je Riječka biskupija 1926. Talijanski AGIP preuzeo Rafineriju u Rijeci (na slici ljevo reklamni poster). |
|
|
1926. na Molo San Marco (današnji gat Karoline Riječke) je postavljen Mletački lav, kao poklon Venecije (slika ljevo). Polovicom lipnja 1920. Venecija je poslala D’Annunzijevoj Rijeci jednoga kamenog mletačkog lava. On je krasio spomenik podignut tek godine 1926. na uspomenu četvorici Riječana koji su poginuli u Prvome svjetskom ratu na talijanskoj strani.
|
|
| 1926. rođeno sportsko udruženje “Unione Sportiva Fiumana” 1926. 2.Septembra osnovan nogometni klub “US Fiumana”(slika ljevo). Nastao je ujedinjenjem klubova Olimpia i Gloria, i to zbog toga jer se je nakon talijanske aneksije mislilo da jedan jaki klub ima veće šanse nego dva mala u jakoj talijanskoj ligi. Igralište je trebalo biti na Kantridi, a dres je bio narančasti sa bijelom zvijezdom. U prvoj utakmici odigranoj u talijanskoj lizi US Fiumana je pobjedila Bologniu 3-2. Igrali su Marietti, Romeo Milinovich, Pilepich, Narciso Milinovich, Ossoinak, Varglien , Negrich, Serdoz, Tarlao, Mihalich, Spadavecchia. 1926. Radi djelotvornijeg vođenja poslova, Upravni odbor tvornice papira osnovao je Mjesni odbor ravnateljskog vijeća Tvornice Smith & Meynier na Sušaku 1926. Državni arhiv u Rijeci počeo djelovati kao samostalna ustanova i pravna osoba. 1926. Osnovan Dom narodnoga zdravlja na sušačkoj Krimeji 1926. U Rijeci su zabranjene sve druge stranke osim Fašističke Host-Venturijeve stranke, što je doveli do totalitarnog sustava. 1927. srušena Slogin-Kula - barutana 1928. na mjestu srušene Slogin kule počela izgranja nove zgrade Vojne komande 1928. Prema projektima arhitekta Z. Prikrila uređen park na Trsatu. |
 |
|
1928-1934 Crkvu sv. Romualda i Svih Svetih odnosno Tempio votivo (Crkva na Kozali) projektirao je Riječanin Bruno Angheben kao dvojnu memorijalnu crkvu u čijoj su kripti posmrtni ostatci talijanskih žrtava dvaju svjetskih ratova.
|
1929. 28. Veljače, poscećena je Crkva Gospe Lurdske (Kapucinska Crkva). Ubrzo je ustanovljeno da je statički nesigurna pa su arkade zazidane i zamjenjeni stupovi. 75 metarski zvonik nikad nije sagrađen.
|
|
|
||
1930. donesen „Zakon o vinu sa pravilnikom“. Na strani 38 članak 31 kaže: |
|
|
Etiketa sa boce Bakarske Vodice, 30-te godine prošlog stoljeća
1930. 16. Veljače projektori u “Teatru Fenice”, su prilagođeni prikazivanju zvučnih filmova i prikazan je prvi zvučni film “Pjevač Jazza”
1931. krajem ožujka ondašnji ministar socijalne politike i narodnog zdravlja odobrava projekt radničko-iseljeničkog doma u Sušaku. Nacrt je prije toga morao pregledati i Sanitetsko-tehnički odsjek Škole narodnog zdravlja u Zagrebu, radi potrebnih izmjena i nadopuna. Gradnja je započela u jesen 1931. godine, a već sljedeće jeseni ustanova je trebala primati korisnike.
1931. otvorene zračne linije od Grobnika do Zagreba, Splita, Sarajeva i Beograda. Zašto mi to danas nemamo??
1931. Stanko Kliska projektira novu zgradu Opće bolnice na Trsatu
1931. prva izvješća o utkama održanim na Preluku
 |
1931. 29. lipnja u Rijeci su uvedene tri autobusne linije koje su svakih 20 minuta povezivale središte Rijeke sa Škurinjama, Kozalom i Podmurvicama. 1932. Na Trgu bana Jelačića sagrađena zgrada Gradske štedionice u Sušaku. 1935. nakon obnove i nekih modifikacija, zamjene stupova granitnim, Kapucinska crkva je predana građanima (slika ljevo). 1932. U Riječkoj tvornici Torpedo predstavljen je i prvi avionski torpedo. testiranja su uspješna. 1934. Prva asfaltirana cesta na ovim prostorima bila je Trst–Rijeka u dužini od 74 km. Kraljevina Jugoslavija nije imala asfaltiranih cesta izvan gradova. 1934. Izgrađena je ″Opća javna Banovinska bolnica″ na Sušaku, najmodernija u državi. 1934. Arhitekt Bruno Angheben razradio osnovu rekonstrukcije današnjeg Jadranskog trga 1935. U novoj ″Općoj javnoj banovinskoj bolnici″ na Sušaku otvara se i Odjel za kirurgiju na prvom katu sa pedesetak kreveta i tri operacijske dvorane |
|
| 1935. Veliki natječaj za projekt Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku. Pobijedio je Josip Pičman radikalnim projektom staklenog nebodera od 12 katova. Neboder bi po projektu bio prvi stakleni neboder u Europi, a ispod dvorane predviđen je i prvi zatvoreni bazen u Kraljevini Jugoslaviji. Zgrada je postala najviša u državi. Pičmanov projekt je bio prevelik zalogaj za mali grad kakav je bio Sušak, pa je projekt promjenjen. Umjesto stakla koristi se bijeli kamen (slika desno). 1936. Započinje izgradnja Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku s najvećim neboderom u Kraljevini Jugoslaviji. Gradnja traje sve do 1947 i nikad nije poprimio oblik kakav je bio planiran od strane Pičmana 1936. Riječki boksač Ulderigo Sergo postao je olimpijski šampion u bantam kategoriji na Olimpijadi u Berlinu. 1937. otvara se kinematograf "Luxor" u Ulici Franje Račkoga, koji iza 2. Svjetskog rata mijenja ime u "Tuhobić", a potom se preuređuje u amatersko kazalište "Viktor Car Emin" 1937. Tvornica papira postaje članicom Sindikata tvorničara cigaretnog papira u Parizu 1938. Prema projektu Enee Peruginia adaptira se i dograđuje na mjestu stare Ljuštionice riže reprezentativna poslovna zgrada R. O. M. S. A. (upravna zgrada Rafinerije nafte na Mlaci). |
 |
|
1938. Sklopljen je prvi kolektivni ugovor između tvorničke uprave Tvornice papira i radnika.
1939. na Školjiću završena izgradnja garaže od 850 četvornih metara, parabolična svoda, za smještaj 24 autobusa
1939. Završena crkva Svetog Đorđa na Sušaku
|
|
|
|
1939-1942. Započinje izgradnja Riječkog nebodera na početku Korza prema projektu Umberta Nordija (slika ljevo). Zgrada je završena 1942. bila je odgovor riječke strane na izgradnju sušačkog Hrvatskog Kulturnog Doma. |
|
1943. 8. Rujna Italija je kapitulirala i riječko područje je oslobođeno. Ali ne za dugo jer…
1943. 11 Rujna – Rijeka je okupirana od Njemačke i zarobljen je veliki broj partizana
  |
1943. 14 Rujna oko 13 sati i 30 minuta njemački bombarderi bombardiraju Sušak (slika ljevo). Oko 17 sati motorizirana prethodnica 194. puka 71. divizije, lako probijajući partizansku obranu napreduju i zauzimaju cijelu Rijeku i Sušak. 1944. 25. siječnja. Nijemci minirali i srušili riječku veliku sinagogu. 1945. 21. Travnja oslobođen je Sušak i Njemci su protjerani nakon dugih borbi 1945. Od 17. travnja do oslobođenja Rijeke 3. svibnja sustavnim razaranjem temeljito porušeni riječki lučko-industrijski kompleksi zgrada i postrojenja. Teško su stradali željeznički, cestovni, lučki i komunalni objekti. 1945. - 3. svibnja nakon teških borbi, Rijeka je oslobođena od njemačke okupacije, Rijeka i Sušak se spajaju. Tom prilikom ubijeni su fašisti Giovanni Rubinich, Riccardo Gigante i Mario Blasich, a uhićen je industrijalac i lječnik Nevio Skull. Tih dana OZNA je ubila preko 300 ljudi među kojima i Nevio Skull koji je 29. Svibnja isplivao sa metkom u potiljku kod zadnjeg mosta na Rječini |
1945. početkom Lipnja Socijalni odjel Okružnog narodnog odbora za Hrvatsko primorje otvorio je đački dom pod nazivom Dom učenika (Šegrta) na Sušaku. Svrha njegova osvnivanja bila je pružiti stručnu naobrazbu, smještaj i skrb učenicima koji su se osposobljavali za radna zanimanja. Učenici su uključivani u razne obrte i vojne radionice dok krajem iste godine nije osnovana i Industrijska škola.
1945. 16. Rujna iz Voloskog počimlje sa emitiranjem prva radio stanica, koja se kasnije prebacuje u Rijeku
1945. 2. Lipnja, bivši talijanski okupirani teritorij bio je podjeljen na “Zonu A” i “Zonu B” odlukom Amerike i Velike Britanije. To je dovelo do ponovne uspostave granice na Rječini. Prelaziti granicu se moglo samo uz propusnicu.
1945. 30.rujna godine u kinu "Jadran" je održana prva kino predstava u Rijeci poslije II svjetskog rata s ruskim dokumentarcem "Bitka za Orel"
1945. Osnovan je Nogometni klub Kvarner
1945. 29.11. odmah nakon II. svjetskog rata osniva se Srednjoškolski đački dom Sušak, a sa svrhom školovanja siromašnih učenica u tadašnjoj sušačkoj gimnaziji. Dom je otvorio Okružni narodni odbor za Hrvatsko primorje. Do osnutka Doma u toj zgradi je živjela bogataška obitelj Pavlović, bivši trgovci drvom. Zgrada u ulici Šetalište XIII. Divizije 75 posebno je poznata I po tome što su u njoj rođeni i članovi poznate riječke obitelji Polić: književnci Janko Polić Kamov i njegov brat Nikola Polić. 1956. godine u Domu je 66 učenica iz 6 škola, i dvaju narodnosti: hrvatske i talijanske. 1959/60. godine odlukom Narodnog odbora Sušak, u Dom se više ne primaju učenice, već studenti polaznici viših škola i fakulteta u Rijeci
1946. Osnivanje Narodnoga kazališta. Prva predstava bila je "Dubravka" Ivana Gundulića 20. listopada, kada se prvi put s riječke pozornice slobodno čula hrvatska riječ. Službeno započela i djelatnost Talijanske drame (Dramma Italiano).
1946. krajem godine Dom učenika (Šegrta) na Sušaku se dijeli na Dom učenika u privredi i Dom Industrijske škole. Od 1949. do 1953. godine dom se naziva Dom učenika u privredi “Bakarčić Silvije” Rijeka, a od 1953. godine pa do kraja 1960. godine kada prestaje sa djelovanjem, Dom nosi naziv Đački dom učenika u privredi “Silvije Bakarčić” – Rijeka. Rješenjem Narodnog odbora grada Rijeke od 26.03.1954. godine dva doma se spajaju u jedan pod nazivom Đački dom učenika u privredi “Silvije Bakarčić - Rijeka, dok se Đački dom Srednje tehničke građevinske škole ukida. U prosincu istre godine dolazi do jos jednog spajanja, tada s Domom centralne škole učenika u privredi.
 |
1947. 10. Veljače Mirovnim ugovorom u Parizu Rijeka i Istra službeno su vraćene Hrvatskoj, a Sušak i Rijeka ujedinjeni su u jedinstveni gradski teritorij 1947. 14. veljače registrira se poduzeće “Gradsko auto-tramvajsko poduzeće” 1947. 01. Ožujka, pocetak izlazenja Rijeckog Lista, današnjeg Novog Lista 1947. ispaljene prve mine na novom gradilištu bivšeg odmarališta u Martinšćici koja je pretvorena u brodogradilište “Viktor Lenac” 1947. u Rijeci su osnovana 4 brodarska poduzeća: Jugoslavenska linijska plovidba, Jugoslavenska slobodna plovidba, Jadranska linijska plovidba i Jadranska slobodna plovidba. 1948. 1. veljače. Prvi izbori za Gradski narodni odbor Rijeka 1948. 28. veljače po administrativno-teritorijalnoj podjeli nova gradska cjelina Rijeke i formalno postaje jedinstveni grad, koji obuhvaća dotadašnju Rijeku i Sušak pod imenom Rijeka. Ukinut je i kotar Sušak te osnovan novi kotar Rijeka. 1948. Od bivšeg brodogradilišta ˝CANTIERI NAVALI DEL QUARNERO˝ustrojeno je brodogradilište 3.Maj 1949. 20. Sječnja sa gradskog tornja uklonjena 220 centimetara visoka skulptura riječkog orla, koju je nova vlast smatrala asocijacijom na fašizam i na autonomaštvo, sa kojom stvarno nije imala veze (slika ljevo) |
|
 |
1949. u brodogradilištu “3.Maj” porinut prvi jugoslavenski trgovački brod MB Zagreb (Slika ljevo). |
|
| 1949. 20. Listopada puštena u promet Autostrada Narodne Fronte, široka i moderna prometnica dužine 1850 metara, koja je povezivala Mlaku sa Kantridom (slika desno) 1949. Duga je plovidba reorganizirana spajanjem Jugoslavenske linijske plovidbe i Jugoslavenske slobodne plovidbe u jedno poduzeće — Jugoslavensku linijsku plovidbu (Jugolinija), budući Croatia Line 1949. 4. Studenog bila je minirana još uvijek nedovršena Crkva Presvjetlog Otkupitelja na Mlaci jer je bila smatrana simbolom fašizma. Izlika je bila da smeta na putu novoj "Autostradi Narodne Fronte" koja je povezala Mlaku i Kantridu, kasnije preimenovanoj u "Bulevard Marxa i Engelsa" (današnja Zvonimirova) - na kraju se ispostavilo da uopće nije smetala. Nažalost zbog krivih razloga Rijeka je ostala bez jednog modernog sakralnog objekta |
 |
|
|
|
Trolejbus slikan početkom 50-tih godina, otvaranje trolebusne linije prema Trsatu, slikano na Piramidi| 1953. Nogometni klub Kvarner mijenja ime u NK Rijeka (slika desno) 1953. Narodno kazalište dobiva ime Ivana pl. Zajca. 1955. U „Hrvatskom kulturnom domu“ (Sušački Neboder) počimlje djelovati kino „Neboder“ i djeluje do 1970. Tu se i danas, doduše rijetko, održavaju kino predstave 1955. Osnovan Medicinski fakultet. 1955. Dom kulture Vid Švalba postaje Pomorski i povijesni muzej Hrvatskoga primorja 1956. Brodogradilište „3.Maj“ zaključuje svoj prvi izvozni ugovor 1957. 20. lipnja izvršno vijeće NRH donosi odluku o osamostaljenju fakulteta te se određuje kvota od 100 studenata za upis u prvu godinu. Time Medicinski fakultet u Rijeci postaje prvi fakultet u Hrvatskoj osnovan izvan Zagreba. 1956. Izdavačko Poduzeće »Otokar Keršovani« izdaje prvo izdanje Sabranih djela Janka Polića Kamova 1958. Prva narudžba Jugoslavenske ratne mornarice prema Brodogradilištu „3.Maj“. Razarač SPLIT, 2.195 t istisnine |
 |
1959. Počinje djelatnost EDIT (Edizione Italiana), izdavačkog poduzeća za izdanja na talijanskom jeziku.
1960. godine Ukidanjem Radničkog doma na Sušaku u zgradu na Podvežici useljava se tadašnji Zavod za zapošljavanje koji djeluje do 1965. godine.
 |
1961. U brodogradilištu “3.Maj” počinje proizvodnja brodskih pogonskih dizel strojeva pod licencnim sporazumom s renomiranim švicarskim proizvođačem GEBR. SULZER, Wintherthur. Od tada Brodogradilište u svoje brodove ugrađuje pogonske strojeve vlastite proizvodnje. Danas je pogon “Brodskih Motora” jedini koji još posluje pozitivno unutar “3. Maja” |
|
| 1964. Pokrenut časopis »La Battana« (Slika desno). |  |
|
| 1965. osniva se jedna od prvih pravih riječkih rock-grupa, VIS Henric III (slika desno). Edi Malovrh (vokal), Matijaž Kopač (solo gitara), Sergio Banov (ritam gitara), Zoran Kompanjet (bas), Andrija Fišćur (bubnjevi) bili su prva postava benda koji je nastao raspadom VIS-a Polaris. Prvi nastup Henrica III održan je u sječnju ili veljači 1966 na pozornici trsatske Čitaonice. Prve stvari koje su svirali bile su pjesme Roling Stonesa, Kiksa i Animalsa. Krajem 1966 Matijaž Kopač je pao i polomio prste na ruci i njega u bendu zamjenjuje Begnamin Stanić, dotadašnji gitarista Lovranskih Bohema. Ljeta 1967 Edija Malovrha zamjenjuje Dalibor Brun, koji je došao iz VIS-a Sonori. Grupa će sa manjim promjenama u sastavu nastupati do rujna 1970. 1966. postrojenje INA-e je prošireno na pogon u Urinju 1966. na riječke ulice uvodi sa semaforizacija |
 |
|
1966. U riječkoj Tvornici Torpedo proizveden je posljednji torpedo
 |
1968. Proradila je Hidroelektrana "Rijeka" 1969. Papa Pavao VI. osnovao je Riječko-senjsku nadbiskupiju sa sjedištem u Rijeci 1969. 16. kolovoza godine, trolejbusi su otišli u prošlost, a "naslijedili" su ih 12 mercedesa od 210 konjskih snaga koji su mogli prevesti oko 120 putnika. 1967. godine Rijeka je, četvrt stoljeća nakon ulaska u socijalizam dobila svoj prvi grb, izvedenicu Leopoldovog grba, koja čuva samu srž svoga izvornika, a sve bez napadnih socijalističkih obilježja. Štit plave boje u obliku brodskog pramca, u čijoj je sredini izvrnuti žuti vrč iz kojeg neprekidno teče voda. Orao je izostao, ali je barem vrč ostao (slika ljevo)! |
 |
1969. 14. Rujna, održana je prva od 9 motorističkih utrka za Veliku Nagradu Jugoslavije. Bodovala se je za svjetsko prvenstvo (Slika ljevo). |
 |
1969. izlazi prvi broj “Glasa Istre”, dnevnog lista štampanog u štampariji Novog Lista 1970. Otvoren aerodrom "Rijeka" na Krku 1970. Riječka tvornica papira slavi 150 godina. Nikada neće slaviti 200 godina (simbol Riječke Tvornice Papira na slici ljevo) 1971 – 1975. u “3. maju” izgrađeno 32 broda ukupne nosivosti 1.200,000 bruto registarskih tona i to sve za izvoz |
 |
1971. Podignuta robna kuća Korzo 1971. 30. siječnja, u Rijeci je obavljena prva transplantacija bubrega od živog davatelja u ovom dijelu Evrope, uvrstivši time Rijeku u krug malog broja svjetskih medicinskih centara u kojim je moguć takav zahvat (majka je dala sinu bubreg) (Dr. Vinko Frančišković). Desetljećima priznati stručni, istraživački i znanstveni rad Odjela za urologiju na Klinici za kirurgiju, na kojem je i učinjena prva transplantacija bubrega u bivšoj Jugoslaviji je dao vrlo značajni doprinos hrvatskoj urologiji. Urolozi sa Sušaka su učinili prve transplantacije bubrega u Zagrebu, Sarajevu i Skopju. 1972. Prva transplantacija bubrega s umrle osobe u Hrvatskoj. Transplantaciju je ponovo izvršio Dr. Vinko Frančišković 1973. Osnovano je Sveučilište u Rijec i 1973. Brodogradilište Viktor Lenac započinje s tzv. offshore poslovima, odnosno s izgradnjom objekata iz područja morske tehnologije. 1973. izgrađena je Dvorana Mladosti na Trsatu. Kapacitet gledališta je 2.960 sjedećih i 1.000 stajaćih mjesta 1973. Tito posjećuje Rijeku (slika ljevo, Tito na nekadašnjoj Obali Jugoslavenske Ratne Mornarice) 1973. godine spajaju se Srednjoškolski muški dom (SMO) u ulici Drage Gervaisa, Srednjoškolski dom Rijeka "Pećine" u ulici Šet. XIII. divizije i Građevinski školskog centar i nastaje Centar usmjerenog obrazovanja za obrazovanje u građevinarstvu. |
 |
1974. Podignuta Robna kuća Ri 1974. Na Koblerovu trgu (u prošlosti Piazza dell' Erbe, središtu trgovačkog i političkog života grada unutar gradskih zidina) postavljena spomen fontana "Stari kolodrob" u povodu 150. godišnjice Tvornice papira prema idejnom rješenju arhitekta Igora Emilija (slika ljevo) 1975. 28.ožujka u požaru u rodilištu Bolnice "Dr. Zdravko Kučić" u Rijeci poginulo je 25-oro novorođenčadi 1975. Počinje izlaziti omladinski list „Val“. 1976. Početak gradnje nove privredne zone Rijeke na području Škrljeva i Kukuljanova |
 |
1976. 31. prosinca Riječki punk sastav Parafi (slika ljevo) su održali prvi nastup na Belvederu u Rijeci 1977. 27. Lipnja objavljena je dugo očekivana suspenzija moto utrka na cestovnim stazama, a sa time i Preluka. Takve su staze postale preopasne za vozače a i za gledaoce. Na toj posljednjoj utrci poginuli su Urich Graf i Italian Giovanni Ziggiotto, a Per-Edvard Carlsson je teško povrijeđen. Htio bi ovom prilikom odati počast pilotima koji su izgubili život na Prelučkoj stazi: Josip Vitanovic (Hrvatska) 1951 Billie Nelson (Velika Britanija) 1974 Urlich Graf (Švicarska) 1977 Giovanni Ziggiotto (Italija) 1977 |
| 1978. u riječkom predgrađu Turnić su nastali Termiti (slika desno) i te godine održali prvi znacajniji koncert u Domu u rijeckom predgrađu Zameta. Uz Parafe, smatra ih se očevima punk glazbe u bivšoj Jugoslaviji. |  |
 |
1978. Puštena u pogon koksara u Bakru kapaciteta 850 000 tona koks-ugljena godišnje. 1978. otvorena Grobnička Ljepotica, nova trkača staza izgrađena u samo nekoliko mjeseci uz pomoć vojske i robijaša (slika ljevo). 1978. 17. Rujna održana prva službena utrka za Veliku Nagradu Jugoslavije na novoj stazi na Grobniku 1978. 21 Studenog, sagrađen vijadukt Piramida, dio budućeg istočnog izlaza, jednog od bitnijih djelova u rješavanju riječkog prometa |
 |
1979. osnovan je Kaos (slika ljevo). Jedno je vrijeme, uz Parafe, Termite, Mrtvi Kanal i Protest, bio najuzbudljiviji gradski punk bend. Njihovi live nastupi na relaciji Rijeka - Zagreb - Ljubljana - Beograd se i dan danas prepricavaju s neskrivenim oduševljenjem. 1979. 25.srpnja u Urinju puštena u redovnu proizvodnju novosagrađena termoelektrana Rijeka1 ,snage 320 megavata 1979. riječke su pomorske firme imale 70 teretnih brodova (500.000 tona nosivosti) 1979. 26. Srpnja puštena u promet novosagrađena dionica istočnog izlaza - novi most preko mrtvog kanala i rječine i vijadukt do Piramide. Točno u 14 sati krenula su prva vozila novom prometnicom od zgrade kazališta do Piramide 1980. U Riječkoj luci zabilježen je promet od 20,4 milijuna tona tereta dok je 1946 bio 420.000 tona. 1980. Otvorena tankerska luka i Titov most (danas Krčki most) kopno — Krk 1980. riječka rafinerija prerađuje 8.000.000 tona nafte i pokriva 28% ukupne prerade Jugoslavije |
| 1980. 1. listopada poduzeće Gradsko auto-tramvajsko poduzeće” mijenja naziv u “Autotrolej”, Radna organizacija za javni gradski promet putnika Rijeka 1981. i oko te godine građevinske firme Jadran, Primorje, Konstruktor i Kvarner zapošljavaju preko 10.000 radnika, a trgovačko poduzeće Brodokomerc preko 6.000 radnika. 3. Maj zapošljava preko 7.000 radnika, a remontno brodogradilište Viktor Lenac je najveće remontno brodogradilište na Mediteranu 1982. 29. Studenog osnovana je grupa Grč (slika desno) sastavljena od bivših clanova starijih rijeckih grupa. Grupu Grc su sacinjavali Zoff (ex-VIA Viktor Kunst), Marijan Barač (ex-No.1), Igor Modrić (ex-Protest, Mrtvi kanal) i Zoran Klasić. Samo je jedan Grč. 1983. raspadom Centar usmjerenog obrazovanja za obrazovanje u građevinarstvu osniva se Đački dom građevinara kao samostalna ustanova koja 1993. godine mijenja ime u Dom učenika srednjih škola, a 2001. godine postaje Dom učenika Sušak. Dom učenika Sušak danas djeluje u samo jednoj zgradi, onoj na Podvežici u ulici Drage Gervisa, dok je druga zgrada na Pećinama postala prostor Srednje škole za primjenjenu umjetnost od 2000. godine. |
 |
 |
1988. Otvorenje riječke zaobilaznice 1988. Radmila Matejčić izdaje knigu “Kako čitati grad”, koja priča povijest grada kroz povijest najvažnijih građevina 1990. U lipnju je ukinut je omladinski list “Val”, polumjesečnik koji je trajao petnaest godina, a ugasio se s promjenom političkog sistema (i sustava financiranja) zajedno s kompletnom omladinskom štampom u Hrvatskoj, s brojem 288. 1990. 17 Lipnja održana je posljednja od 13 utrka za svjetsko prvenstvo voženih na Grobniku. Nakon brutalne agresije na Hrvatsku, sve je stalo. Htio bi ovom prilikom odati počast pilotima koji su izgubili život na Grobničkoj stazi: Michel Rougerie (Francuska),1981 Rolf Rüttimann (Austria) 1983 Eros Manferdini (Italija) 1990 1990. 29. listopada počimlje s izlaženjem “RI Telefax”, prvi privatni dnevnik u neovisnoj Hrvatskoj. List pokreću bivši novinari “Novog lista” Josip Povrženić i Igor Violić, a osnovu mu čine novinari ugaslog “Vala”. List se tiskao u Ljubljani. 1986 restaurirana kupola i krov riječke Talijanske Gimnazije (slika ljevo). Nažalost tokom restauracije došlo je do požara koji je totalno uništio konstrukciju kupole i prostor Aula Magna (Velika Dvorana) koja se nalazi ispod kupole. Restauracija se nastavlja i veliko je otvorenje 7 Prosinca 1990. |
| 1990. Riječki HNK postavlja dramatizaciju romana Vježbanje života koju prema romanu Nedjeljka Fabrija priređuje D. Gašparović, jednu od najomiljenijih riječkih predstava, koja doživljava izvanredan uspjeh (Slika desno, poster predstave). 1991. 13. veljače registrira se “Autotrolej, Komunalno poduzeće za promet putnika Rijeka”, d.o., a njegovo poslovanje prati osnivač - Općina Rijeka. 1991. 15. lipnja. Obnovljena proslava i štovanje Dana sv. Vida, zaštitnika Rijeke. 1991. 25 Lipnja Rijeka postaje dio Nezavisne Republike Hrvatske 1991. u Rijeci se osniva 111. brigada zbora narodne garde. Nakon nje osnovane su i 128 i 138 brigada zbora narodne garde koje pokrivaju Ličku bojišnicu u Domovinskom ratu 1991. Početkom prosinca iz Rijeke su brodom otišle posljednje jedinice JNA. Te godine Rijeka je prema popisu stanovništva, imala 164.000 stanovnika |
 |
 |
1992. počimlje emitirati TV Adria, prva privatna riječka televizijska postaja, s kapitalom od svega 6000 DEM, a smještena je u zgradi Hrvatske čitaonice na Trsatu. Glavni je urednik Bernardin Modrić. Emitirala je četiri mjeseca, dnevno proizvodeći četiri sata programa, a onda se ugasila ponajviše zbog materijalnih razloga i oskudice novinarima. 1992.Ukida se općina Rijeka umjesto koje se stvaraju grad Rijeka te općine Kastav, Viškovo, Kostrena, Čavle, Jelenje, Bakar i Kraljevica. 1992. 17. Rujna, Potpisivanje peticije za slobodu riječkih medija i Novog Lista ispred Robne Kuće RI (slika ljevo) |
 |
1993. Objavljen prijevod Botaničkoga puta (Viaggio botanico) Josipa Hosta u izdanju riječkog ogranka Matice hrvatske i pretisak molitvenika riječkog isusovca Nikole Hermona Brašno duhovno, izdanoga u Ljubljani 1693 (slika ljevo) 1993. Pokrenuta “Sušačka revija” kao glasilo Kluba Sušačana. 1993. 14. Travnja ustrojena Županija Primorsko-goranska. Za župana je izabran dr. Josip Roje. Dužnost je obavljao do kraja 1997. 1993. 20. rujna poduzeće “Autotrolej, Komunalno poduzeće za promet putnika Rijeka” postaje Javno poduzeća Autotrolej, d.o.o. Rijeka 1994. Tvornica Torpedo proglasila stečaj 1994. Osnovan Muzej grada Rijeke. Naučna biblioteka (danas Sveučilišna knjižnica) postaje punopravni član Sveučilišta u Rijeci. 1995. 5. prosinca Počeo je emitirati „Radio Svid“, uglavnom glazbu s minimalnom zastupljenošću informativnog programa (što traje do danas), a sa „Radija Rijeke“ ljubomorno su reagirali džinglom „Nije radio sve što svira“. Trebao se zvati Radio Sveti Vid, po gradskom patronu, ali u konzultaciji s gradskim i crkvenim vlastima odlučeno je da se zove Radio Svid. |
1995. Tvornica papira je konstituirana kao dioničarsko društvo u vlasništvu fondova i malih dioničara
1995. U kolovozu Grad Rijeka u suradnji s Društvom arhitekata u Rijeci raspisuje natječaj za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja uređenja mosta na Rječini (Titov trg). Prva nagrada dodijeljena je arh. Branku Silađinu.
1996. 10. siječnja, u Dnevniku HTV objavljen komentar na kolumnu kolumniste „Novog lista“ Romana Latkovića, na račun njegova teksta „Tuđman definitivno pokazao da je brutalni diktator“. Nakon učestalih prijetnji i pritisaka Latković u rujnu napušta Hrvatsku i odlazi u SAD, gdje mu je nakon sedam mjeseci (21. travnja 1997) dodijeljen politički azil. Time je postao drugi Riječanin, nakon Zvonimira Sablića, koji je dobio politički azil u SAD od proglašenja hrvatske samostalnosti.
1996. Tvornica papira je prestala s radom
Mladi J. P. Kamov i njegov kip na mostu na Riječini ispred Konta |
1996. pokretanje „Primorsko-goranskog dnevnika“, pod patronatom vladajućeg HDZ-a, odnosno predstojnika Ureda predsjednika Hrvoja Šarinića. „Dnevnik“, koji se isprva tiskao u Ljubljani a potom u Trstu, okupio je jezgru novinarske ekipe iz dnevnog lista „RI Telefax“, i namjeravao je ponajprije biti lokalni list, otvoreno demokratsko glasilo koje neće servisirati aktualnu vlast, ali ni one koji su protiv te vlasti, ali u praksi su to zapravo bile novine jedne struje vladajućeg HDZ-a. Prestao je izlaziti 27. ožujka 1998. (ukupno je izašlo 550 brojeva) 1997. 8. studenog, u četrdeset i četvrtoj godini od srčanog udara umro je Veljko Vičević, glavni urednik i kreator modernog i utjecajnog „Novog Lista“ koji je pod njegovom dirigentskom palicom prerastao u nacionalne novine 1998. 7. lipnja počimlje emitiranje lokalna i privatna RI TV. No, bilo je to istodobno i razočaranje, jer program emitiran iz jednog studija koji su vodili često nedorasli voditelji nije ni mogao biti osobito atraktivan. RI TV se ipak održala do današnjega dana i pripada mreži nezavisnih lokalnih televizija. 1999. Tvornica papira je ponovno puštena u pogon, ali je nakon nekoliko mjeseci ponovno prestala s radom 2000. Postavljen spomenik J. P. Kamovu na mostu kod Kontinentala, rad kipara Z. Kamenara (slika ljevo). |
2000. Prestala s radom Tvornica papira u Rijeci nakon punih stotinu i osamdeset godina neprekinuta djelovanja.
2000. Počimlje emitiranje KanalRi, privatna televizija pod pokroviteljstvom Grada Rijeke i jos nekih privatnih investitora. U tu svrhu adaptiran je u televizijski centar povijesni prostor Municipija u srcu grada, a iz Vinkovaca doveden nekadašnji urednik Vinkovačke TV Mladen Kevo. Gotovo dvije godine trajale su pripreme za početak emitiranja, Kevo je u međuvremenu dao ostavku, a Kanal RI, premda se doimlje profesionalnije od RI TV, nije još ispunio očekivanja gledatelja. Od dvije skromne televizije možda bi se napravila i jedna dobra
 |
2000. Odlukom Pape Ivana Pavla II, osnovana je Riječka nadbiskupija i metropolija sa sjedištem u Rijeci 2000. tokom studenog i prosinca "Klub Sušačana" organizira potpisivanje peticije da se prostor Trsatske vojarne prepusti Gradu Rijeci. Potpisi su prikuplani na Sušačkom mostu, na Trsatu i ispred zgrade Radio Rijeke, a prikupljeno je 4630 potpisa koji su predani riječkom gradonačelniku i županu Primorsko-Goranskom da ih proslijede u Ministarstvo Obrane Republike Hrvatske. 2002. završen Most hrvatskih branitelja, višestruko je nagrađivano suvremeno ostvarenje inovativne tehnologije nad Mrtvim kanalom u gradskom središtu Rijeke, s autorskim potpisom studija mladih arhitekata 3LHD. Ostvarenje 47 m dužine sa spomenikom visine 9 m nagrađeno je prestižnim međunarodnim nagradama za arhitekturu (slika ljevo). 2003. U Rijeci potpisani ugovori između Svjetske banke, Vlade Republike Hrvatske te Hrvatskih autocesta, Lučke uprave i Luke Rijeka u ukupnoj protuvrijednosti od 156,5 milijuna USD. Kreditom će se financirati zahtjevan razvojni projekt modernizacije riječke luke i obnove riječkog prometnog pravca - Rijeka Gateway Project. |
2003. U svojem 100. pastoralnom pohodu i 3. posjetu Hrvatskoj, Sveti Otac Ivan Pavao II. pet je dana boravio u Rijeci. Na blagdan Duhova, Papa Ivan Pavao II. predvodio je na Delti, u Rijeci, Svetu misu kojoj je prisustvovalo 100.000 vjernika. Budući da su mnoge televizijske kuće popratile stoto Papino putovanje, ne samo kao jubilarni pastirski pohod već i zbog misnog slavlja povodom blagdana Duhova, Rijeka je na kratko vrijeme bila središte duhovnog svijeta rimokatoličke crkve. Bio je to najveći događaj Papina III. pastirskog pohoda Hrvatskoj i sigurno jedan od najvećih događaja u povijesti grada Rijeke.
2003. Donesen novi Prostorni plan Grada Rijeke
2003. u prosincu odlukom Vlade RH zemljište Vojarne Trsat predano je Gradu Rijeci, a ustuplene su i sve nekretnine. Sljedeće 2004 godine, tadašnji Ministar znanosti Dragan Primorac potpisao je dokument u kojem potvrđuje da će gradnja Studentskog Kampusa na rsatu biti prioritet u kapitalnim investicijama Ministarstva.
2004. 18. Studenog – IZ LUKE OTEGLJEN DOK 3. Točno u 11 sati i 5 minuta plutajući Dok 3 sa svoja preostala četiri pontona jučer je zauvijek s riječkog lukobrana otišao u povijest ovoga grada čiji je »stanovnik« bio gotovo stotinu godina. Dva remorkera Jadranskog pomorskog servisa i dizalica Trans tradea uz pomoć djeltanika »Jadran-metala« i Brodogradilišta »Viktor Lenac« uspješno su izveli dvosatnu operaciju razdvajanja pontona od obale i otegljenja u Martinšćicu.
Nekoliko podataka o Doku 3 (prema svjedodžbi gradnje):
Izgrađen u Rijeci 1909. godine u dužini 100 metara. Rekonstruiran 1950. godine u brodogradilištu 3. Maj sa sljedećim karakteristikama:
• Dužina 125,15 m
• Širina 27,67 m
• Visina 12,50 m
• Nosivost 6000 T
2005. pokretanjem stečajnog postupka te njegovim okončanjem te godine, Tvornica papira Rijeka prestala je postojati. Tvorničke zgrade su uglavnom rasprodane. Objekte na lokalitetu Marganovo preuzeo je Grad Rijeka i u njima se jedanput u godini održava glazbeni festival za mlade
 |
2005. Grad Rijeka preuzeo je i formalno prostor bivše Vojarne Trsat, pa je nakon više od 100 godina korištenja u vojne svrhe taj prostor prešao na civilnu stranu. Time Rijeka postaje gotovo u potpunosti demitaliziran grad. Na tom će području biti izgrađen Sveučilišni kampus. Iste godine gradonačelnik Rijeke potpisuje sa tadašnjim Rektorom riječkog Sveučilišta Danijelom Rukavinom potpisuje predugovor u kojem se Sveučilištu daje pravo gradnje za projekt Sveučilišnog Kampusa na Trsatu, čime je Grad Rijeka Sveučilištu prepustio upravljanje cijelim prostorom bivše vojarne. Danas se sveučilišni kampus prostire na 28 hektara od čega se 71.000 kvadratnih metara odnosi na novoizgrađeni prostor. Vrijednost je investicije za sada (prosinac 2010) stala na 640 milijuna kuna. U 6 objekata smješteno je 39 učionica, 33 predavaonice, 363 kabineta, 21 praktikum, 28 seminarskih dvorana i 24 laboratorija. 2005. Počela izgradnja zatvorenog olimpijskog bazena na Kantridi. Izrađena su idejna rješenja za novi autobusni kolodvor i gradsku knjižnicu 2005. Ispred crkve Trsatskog svetišta svečano predstavljen kip papi Ivanu Pavlu II., pod nazivom Trsatski hodočasnik (slika ljevo) |
2005. 29. Travnja. Petak, 15:00 sati na Koblerovu trgu u središtu Rijeke otvoren je "govornički kutak", prvi u Hvatskoj, na kojem će svatko tko želi moći izraziti svoja stajališta i razmišljanja o bilo kojoj temi. Ideja se temelji na istovrsnu "govorničkom kutku" u Hyde Parku u Londonu, a inicijator je Riječanin Marin Miočić Stošić
2006. U listopadu otvoren Tower centar Rijeka na Pećinama, najveći i najsuvremeniji višenamjenski trgovački centar u Hrvatskoj i jedan od najvećih u jugoistočnoj Europi
2007. Otvorio se poslovno-stambeni kompleks Zagrad, vrijedan 20 milijuna eura, sa najvećom garažom u Hrvatskoj kapaciteta 857 parkirnih mjesta
2008. Zgrada željezničke stanice Sušak, koja nikad nije bila u funkciji za koju je građena je srušena zbog izgradnje ceste 404.
2009. godine završeni su radovi na proširenju Zvjezdarnice na Svetom križu i njezino prerastanje u Astronomski centar Rijeka – Planetarij. Rijeka je tako dobila Astronomski centar, koji ima edukativno, znanstveno i turističko značenje za grad Rijeku, ali i šire područje. Građevina u kojoj je donedavno bila smještena samo Zvjezdarnica izgrađena je 1941. godine kao vojna utvrda s četiri kule. Ugrađivanjem kvalitetnog teleskopa zaštićenog pokretnom kupolom u sklopu utvrde je 2001. godine osnovan prvi riječki astronomski opservatorij. Objekt se nalazi na atraktivnom mjestu - grebenu brda i gradskog parka Sveti križ s kojeg se pružaju prekrasni vidici na Riječki zaljev i brdovito zaleđe.
2009. 12.srpnja. Otvoren Molo longo. Lukobran se vratio Riječanima
| Vladari Rijeke kroz povijest | |
| 800 | Riječko područje je pod Francima |
| 907 - 955 | Dio Mađarske |
| 1028 - 1139 | Vlasništvo Patrijarhata Aquileje, pod feudalnom upravom pulskog biskupa |
| 1139 - 1400 | Grofovi Duino preuzimaju posjede |
| 1400 - | Pod upravom grofova Walsee |
| 1471 | Dio Austrije (Dio Krajine) |
| 26 May 1508 - 2 Oct 1509 | Okupacija Venecije, Napad vodio Girolamo Contarini |
| 23 Jul 1530 | Car Ferdinand I. Rijeku proglašava Magnifica comunitas terrae Fluminis S. Viti |
| 14 Feb 1776 | Administracija prebačena Mađarskoj |
| 23 Apr 1779 | "Corpus separatum adnexum" Mađarske Krune |
| 20 Mar 1786 | Dio Mađarske kao Ugarsko Primorje |
| 5 Apr 1797 – 17 Oct 1797 | Okupacija Francuza |
| 14 Oct 1809 | Anexiran od Francuske, postaje dio Ilirskih provincija i Dalmacije |
| 25 Dec 1809 | Provincija Riječka |
| 15 Apr 1811 | Od provincije Rijeke postaje dio Hrvatske |
| 3 Jul 1813 - 26 Aug 1813 | Okupirana od strane Britanaca |
| 26 Aug 1813 | Okupirana od strane Austrianaca |
| 30 May 1814 | Formalno vračena Austriji, subordinirana Trstu |
| 3 Aug 1816 - 1 Jun 1822 | Dio Austrijskog Ilirskog Kraljevstva (Königreich Illyrien) |
| 1 Jul 1822 | Civilna administracija prebačena na Mađarsku |
| 3 Jun 1848 | Deklarirano pripojena Hrvatskoj, okupirana 30 Aug 1848 |
| 21 Dec 1867 | "Corpus separatum" Mađarske Krune |
| 23 Oct 1918 | Okupirana od strane Hrvatskih snaga |
| 28 Oct 1918 | Neodređeni status, pod vlašću Savezničkih snaga nakon I svjetskog rata (od 17 Nov 1918 Uključujući Sušak) |
| 8 Sep 1920 | Reggenza Italiana del Carnaro (Italijansko Kraljevstvo Kvarnera) |
| 31 Dec 1920 | Stato Libero di Fiume |
| 22 Feb 1924 | Pripojena Italiji (od 1925 kao Provincija Carnaro), Sušak predan Jugoslaviji |
| 9 Sep 1943 - 24 Apr 1945 | Okupirana od Njemačke |
| 23 Sep 1943 – 1943 | Administracija pod Talianskom Socialističkom Republikom |
| 24 Apr 1945 | Administracija predana Jugoslaviji, Sušak i Rijeka spojeni |
| 10 Feb 1947 | Definitivno priključena Jugoslaviji, postaje dio Hrvatske, a ime Sušaka i Rijeke postaje zajedničko ime Rijeka |
| 25 Jun 1991 | Dio Nezavisne Hrvatske |
| Riječki Kapetani ( nakon 1640 i Trsata) | |
| 1371 - do iza 1395 | Raisberger (ili Duino Raimburger) |
| 12 Jun 1421 - 14...? | Nicolò Aycher |
| 1435 - 1436 | Matteo Rayn |
| 1436 - 1449 | Giacomo Raunacher (prvi puta) |
| 1453 - 146...? | Andrea Foramini |
| 31 May 1468 - 1477 | Giacomo Raunacher (drugi put) |
| 1483 - 1484 | Gaspare Wolfango Rauber |
| 1471 - 1484 | ???? |
| 1484 - 1490 | Baldasare de Dur (Balthasar von Dürer) |
| 1490 - 1496 | Gaspare Wolfango Rauber |
| 1493 - 1494 | Giovanni Rauber (prvi put) |
| 1494 - 1507 | Giovanni baron Thurn (ili Giovanni barone Della Torre) |
| 1507 - 26 May 1508 | Giovanni Rauber (drugi put) |
| 26 May 1508 - 2 Oct 1509 | Girolamo Contarini -Venecijansko Kapetan |
| 1510 - 1512 | Giovanni Fortunaro |
| 1512 - 1519? | Giovanni Mameger |
| 519 - 1521? | Giovanni Rauber (treći put) |
| 1521 - 1528 | Giovanni Abfalter |
| 1525 - 1530 | Giorgio Ellacher |
| 1530 - 1536 | Nikolo Jurisitch |
| 1536 - 1544 | Girolamo de Zara |
| 1544 - 1552 | Gaspare Ritschan |
| 1563 - 1569 | Francesco Barbo |
| 1569 - 1574 | Paolo de Zara |
| Jan 1574 - 1600 | Leonardo d'Athems (Attems) |
| 1594 - 1600 | Wolfgang Schrantz |
| 1601 - 1608 | Giovanni Federico de Krotenstein Paar |
| 1608 - 1637 | Stefano barone Della Rovere |
| 14 Jan 1637 - 1639 | baron Rayn |
| 1639 - 1672 | Ferdinando baron Della Rovere |
| 1679 - 1694 | Giovanni Pietro barone de Argento von Silberberg |
| 8 Jul 1694 - 1715 | Ottavio baron de Terzy |
| 1716 - 1725 | Domenico baron Montanari |
| 1725 - 1733 | Adelmo Antonio conte Petazi |
| 1733 - 1740 | Leopoldo Carlo baron Rayn |
| 1744 - 1751 | Franz Karl von Hohenwarth |
| Predstavnik Carske krune | |
| 28 Jun 1747 - 1751 | Pietro Felice Denaro |
| Lieutenant (potčinjeni Guvernerima Trsta) | |
| 1751 - 20 Oct 1776 | Giovanni Felice Gerliczy |
| Guverneri Rijeke | |
| 21 Oct 1776 - 1783 | József gróf Majláth Székhélyi (rođ. 1737 - umro 1810) |
| 1783 - 1788 | Pál gróf Almásy Zladányi (rođ. 1749 - umro 1821) |
| 1788 - 1791 | János Pétar gróf Szápáry (rođ. 1757 - umro 1815) |
| 1791 - 1801 | Sándor Pásztory gróf Szapáry |
| 1801 - 1809 | József Klobusitzky (rođ. 1756 - umro 1826) |
| Riječki Intendanti | |
| Jul 1809 - Nov 1809 | Marc Byrd (Byrde) |
| Nov 1809 - 1810 | François-Casimir Du Val de Chassenon de Curzay (rođ. 1780 - umro 1842) |
| 1810 - 1811 | Marie Méry de Contades (rođ. 1786 - umrla 1869) |
| Riječki Intendanti postavljeni od Hrvatske vlasti (u Karlovcu) | |
| Jul 1809 - Nov 1809 | Lettardi |
| Nov 1809 - Nov 1810 | Louis-Philippe-Joseph Girod de Vienne, baron de Trémont (rođ. 1779 - umro 1852) |
| Nov 1810 - Jun 1811 | Savinio conte Giorgi |
| 27 Jun 1811 - 1811 | Marie Méry de Contades (rođena 1786 - umrla 1869) |
| 1811 - 1813 | François-Joseph-Ferdinand Marchal (rođ. 1750 - umro 1858) |
| Guverneri Rijeke | |
| 3 Jul 1813 - 26 Aug 1813 | William Hoste –Britanski komandant (rođ. 1780 - umro 1828) |
| 26 Aug 1813 - 1813 | Laval Graf Nugent von Westmeath (rođ. 1777 - umro 1862) (Austrijski zapovjednik) |
| 1813 | Lazzarich (Austrijski zapovjednik) |
| 23 Nov 1813 - Oct 1814 | Giuseppe barone dell' Argento (privremeni Intendant) |
| 1814 - 1816 | graf Sauron (Commissioner) |
| 1816 - 1822 | Joseph Freiherr von Weingarten (Kapetan Rijeke) (rođ. 1786 - umro 1855) |
| 15 Oct 1822 - 1823 | György Majláth (rođ. 1786 - umro 1861) |
| 1823 - 1837 | Ferenc Ürményi (rođ. 1780 - umro 1858) |
| 5 Jul 1837 - 31 Oct 1847 | Pál Kiss de Nemeskéri (rođ. 1793 - umro 1847) |
| 28 May 1848 - 31 Aug 1848 | János gróf Erdödy |
| 31 Aug 1848 - 19 May 1859 | Josip Jelačić (rođ. 1801 - umro 1859) |
| 31 Aug 1848 - 1851 | Josip Bunjevac |
| Jul 1851 - 1852 | Joseph Graf Rusnov |
| 1852 - 1856 | Ernst Freiherr von Kellersperg (rođ. 1822 - umro 1879) |
| 1856 - 1860 | Karl Sigmund Graf von Hohenwart- Gerlachstein (rođ. 1824 - umro 1899) |
| 1860 - 1861 | Herman Freiherr von Sterneck (rođ. 1829 - umro 1897) |
| 1861 - 1867 | Bartholomäus von Smaich |
| 6 Apr 1867 - 29 Jul 1870 | Ede Cseh de Szentkatolna, Kraljevski komesar (rođ. 181. - umro 1887) |
| 29 Jul 1870 - 5 Dec 1872 | József gróf Zichy de Zich et Vásonkeö (rođ. 1841 - umro 1924) |
| 26 Feb 1873 - 1 Nov 1883 | Géza gróf Szapáry de Szapár (rođ. 1827 - umro 1898) |
| 1 Nov 1883 - 6 Mar 1892 | Ágost gróf Zichy (rođ. 1852 - umro 1925) |
| 6 Mar 1892 - 2 Oct 1896 | Lajos gróf Batthyány de Nemetujvár (rođ. 1860 - umro. 1951) |
| 2 Oct 1896 - 14 Jul 1897 | Rudolf Freiherr Abele von Lilienberg (Abele de Lilienberg) (rođ. 1851 - umro 1923) |
| 14 Jul 1897 - 23 Nov 1897 | Tibor Gaal de Hatvan (Prvi put - privremeni) (rođ. 1861 - umro 1917) |
| 23 Nov 1897 - 2 Aug 1903 | László gróf Szapáry de Szapár (rođ. 1864 - umro 1939) |
| 2 Aug 1903 - 10 Dec 1903 | Tibor Gaal de Hatvan (drugi put - privremeni) (rođ. 1861 - umro 1917) |
| 10 Dec 1903 - 17 Feb 1905 | Erwin Freiherr Rossner (Ervin báró Roszner) (rođ. 1852 - umro 1928) |
| 17 Feb 1905 - 17 Oct 1905 | Tibor Gaal de Hatvan (Treći put - privremeni) (rođ. 1861 - umro 1917) |
| 17 Oct 1905 - 26 Dec 1905 | Pál gróf Szapáry de Szapár (rođ. 1873 - umro 1917) |
| 26 Dec 1905 - 24 May 1906 | Tibor Gaal de Hatvan (Četvrti put - privremeni) (rođ. 1861 - umro 1917) |
| 4 Apr 1906 - 29 Apr 1906 | György gróf Károlyi de Nagykároly (rođ. 1871 - umro 1954) |
| 24 May 1906 - 7 Dec 1909 | Sándor gróf Nákó de Nagyszentmiklós (rođ. 1871 - umro 1923) |
| 7 Dec 1909 - 31 Jul 1917 | István gróf Wickenburg de Capelló (privremeni do 13 Nov 1910) (rođ. 1859 - umro 1931) |
| 31 Jul 1917 - 29 Oct 1918 | Zoltán Jekelfalussy de Jekel- és Margitfalva (rođ. 1862 - umro 1945) |
| Savezničke snage nakon I svjetskog rata - Vojni Guverneri | |
| 28 October 1918 to 29 October 1918 | Zoltán Jekelfalussy de Jekel- és Margitfalva |
| 29 October 1918 to 17 November 1918 | Rikard Lenac |
| Savezničke snage nakon I svjetskog rata (Italiani) Vojni Guverneri | |
| 17 Nov 1918 - 29 Nov 1918 | Enrico Asinari di San Marzano (rođ. 1869 - umro 1938) |
| 29 Nov 1918 - 28 Aug 1919 | Francesco Saverio Grazioli (rođ. 1869 - umro 1951) |
| 29 Aug 1919 - 13 Sep 1919 | Vittorio Emanuele Pittaluga |
| Predsjednik Talijanskog Nacionalnog Vijeća (Fašisti) | |
| 28 Oct 1918 - 8 Sep 1920 | Antonio Grossich (rođ. 1849 - umro 1926) |
| Komandant grada Rijeke (Fašista) | |
| 14 Sep 1919 - 8 Sep 1920 | Gabriele D'Annunzio (rođ. 1863 - umro 1938) |
| Primo Rettore (prvi rektor) (Fašista) | |
| 8 Sep 1920 - 29 Dec 1920 | Gabriele D'Annunzio (rođ. 1863 - umro 1938) |
| Predsjednik Municipalnig vjeća grada Rijeke (Fašista) | |
| 29 Dec 1920 - 31 Dec 1920 | Riccardo Gigante (rođ. 1881 - umro 1945) |
| Predsjednik Privremene vlade države (Fašista) | |
| 31 Dec 1920 - 27 Apr 1921 | Antonio Grossich (rođ. 1849 - umro 1926) |
| Predsjednik Privremene vlade Rijeke (Fašista) | |
| 27 Apr 1921 - 28 Apr 1921 | Riccardo Gigante (rođ. 1881 - umro 1945) |
| Izvanredni Komesar (Fašista) | |
| 28 Apr 1921 - 13 Jun 1921 | Salvatore Bellasich (rođ. 1890 - umro 1946) |
| Visoki Komesari | |
| 13 Jun 1921 - 21 Sep 1921 | Antonio Foschini (dužnost dodjeljena u ime kraljevine Italije) (rođ. 1872 - umro 1965) |
| 21 Sep 1921 - 5 Oct 1921 | Luigi Amantea (dužnost dodjeljena u ime kraljevine Italije) (rođ. 1869 - umro 1949) |
| Predsjednici | |
| 5 Oct 1921 - 4 Mar 1922 | Riccardo Zanella (U egzlu u Beogradu od 16 Mar 1924) (rođ. 1876 - umro 1959) |
| 4 Mar 1922 - 9 Mar 1922 | Komitet narodne obrane |
| 9 Mar 1922 - 16 Mar 1922 | Giovanni Battista Giuriati (privremeni) (Fašista) (rođ.1876 - d. 1970) |
| Privremeni šef države | |
| 17 Mar 1922 - 17 Sep 1923 | Attilio Depoli (rođ. 1887 - umro 1963) |
| Vojni Guverner | |
| 17 Sep 1923 - 16 Mar 1924 | Gaetano Giardino (dužnost dodjeljena u ime kraljevine Italije) (rođ.1864 - umro 1935) |
| Prefekt | |
| 22 Feb 1924 - 30 Apr 1924 | Gaetano Giardino (rođ.1864 - umro 1935) |
| 1 May 1924 - 10 Feb 1925 | Michele Sorge (rođ. 1865 - umro 1957) |
| 10 Feb 1925 - 16 May 1930 | Emanuele Vivorio (rođ.1872 - umro 1959) |
| 16 May 1930 - 20 Jan 1934 | Antonio De Biase (rođ.1874 - umro 1948) |
| 20 Jan 1934 - 20 Feb 1938 | Francesco Turbacco (rođ. 1886 - umro 1949) |
| 20 Feb 1938 - 1 Feb 1943 | Temistocle Testa (rođ. 1897 - umro 1949) |
| 1 Feb 1943 - 20 Aug 1943 | Agostino Podesta (rođ.1905 - umro 1969) |
| 20 Aug 1943 - 21 Sep 1943 | Pietro Chiariotti (rođ. 1883 - umro 1966) |
| 21 Sep 1943 - 29 Oct 1943 | Riccardo Gigante (rođ. 1881 - umro 1945) |
| 29 Oct 1943 - Apr 1945 | Alessandro Spalatin (rođ. 1886 - umro 19..) |
| Gradonačelnici Rijeke prije 1948 | |
| 1848 | Giuseppe Agostino Tosoni |
| 1872-1896 | Giovanni de Ciotta |
| 1897-1901 | Michele Maylender |
| 1901-1913 | Francesco Vio |
| 1918 | Antonio Vio |
| 1919-1921 | Riccardo Gigante |
| 1921 | Salvatore Bellasich |
| 1930-1934 | Riccardo Gigante, ubijen 1934 |
| 1934-1938 | Carlo Colussi, ubijen od Jugoslavena skupa sa svojom ženom Nerinom Copetti |
| 1940 | Arturo de Mainieri |
| 1943-1945 | Gino Sirola, ubijen od Jugoslavena |
| Gradonačelnici Rijeke nakon 1948 | |
| 1948-1952 | Pietro (Petar) Klausberger , posljednjii Gradonačelnik Rijeke - Italijan |
| 1952_1955 | Edo Jardas |
| 1962-1965 | Nikola Pavletić |
| 1965-1969 | Dragutin Haramija ( Ministar Jugoslavije od 1969 do 1971) |
| 1969-1974 | Neda Andrić |
| 1974-1978 | Nikola Pavletić |
| 1978-1982 | Vilim Mulc |
| 1982 | Sergije Lukež |
| 1982-1984 | Josip Štefan |
| 1984-1985 | Ivan Brnelić |
| 1985-1987 | Zdravko Saršon |
| 1988-1990 | Željko Lužavec |
| 1990-1993 | Željko Lužavec |
| 1993-1997 | Slavko Linić |
| 1997-2000 | Slavko Linić |
| 2000-2001 | Vojko Obersnel |
| 2001-2005 | Vojko Obersnel |
| 2005-2009 | Vojko Obersnel |
| 2009- | Vojko Obersnel |
